Warning: main(ezlink/user/menubox.php) [function.main]: failed to open stream: No such file or directory in /var/www/ezpublish/sitedesign/standard/frame.php on line 164
Warning: main() [function.include]: Failed opening 'ezlink/user/menubox.php' for inclusion (include_path='/var/www/ezpublish/:/var/www/ezpublish/pear:.:/usr/share/php:/usr/share/pear') in /var/www/ezpublish/sitedesign/standard/frame.php on line 164
|
|
Kamenjem na sistem
Protesti protiv pogorsane sigurnosne situacije u gradu Sarajevu, zapoceti proslu subotu, a direktno uzrokovani brutalnim ubistvom sedamnaestogodisnjaka Denisa Mrnjavca, nastavili su se i danas, ispred zgrade kantonalne vlade u Sarajevu, ovaj put sa konkretnim zahtijevima za ostavkama gradonacelnice Sarajeva Semihe Borovac i premijera Kantona Sarajevo Samira Silajdjica.
Nakon pocetnog skandiranja u kojem su se trazile ostavke gradonacelnice Sarajeva i premijera kantonalneVlade, ubrzo su prema zgradi kantona, u kojoj se odvijala vanredna sjednica kantonalne Skupstine, poletelila jaja i mandarine, a nedugo zatim i kamenice, boce, bengalke… Nakon sto su prve kamenice poletile prema zgradi, to za vrijeme trajanja protesta vise nije ni prestajalo, uzrokovavsi prilicnu materijalnu stetu na samom objektu.
Svojevrstan paradoks predstavlja cinjenica da su danas maloljetnici, kamenjima i razbijanjem, izrazili zajednicke zahtijeve po pitanju poboljsanja sigurnosne situacije, medju kojima se nalazi i zahtijev za davanjem vecih ovlasti policiji u cilju sprijecavanja maloljetnickog nasilja. To naravno ukazuje, izmedju ostalog, i da je drustveni problem u zemlji puno dublji i sirih razmjera od sigurnosne situacije u Kantonu Sarajevo. Kamen koji razbija prozor na zgradi Vlade predstavlja bumerang koji se vraca na poziciju sa koje je i odaslat. Drugim rijecima, nesto je trulo u drzavi bosanskohercegovackoj, a znamo dobro i sta. Trula je ta ista vlast, na svim svojim nivoima i u svim svojim strukturama, dok razbjesnjeli srednjoskolac koji baca kamenje na sistem, ustvari pogadja svoj vlastiti odraz sa druge strane ogledala.
Gotovo svi mediji su osudili upotrebu nasilja na danasnjim protestima, sto je bilo i za ocekivati, jer drugacije se u javnosti i ne smije govoriti, barem sto se tice sluzbenih medijskih saopstenja. Medjutim, ostavimo li po strani rutinsku i pomalo kliseiziranu medijsku osudu upotrebe nasilja u ovakvim prilikama, i naravno priznavsi da je nasilje samo po sebi lose, ostaje pitanje da li postoje drugi, efikasniji nacini dolaska do cilja, a cilj je primorati politicare da rade svoj posao.
Tranzicijski period ove zemlje je obiljezen brojnim okupljanjima, protestima i strajkovima, sve u maniru mirnih i civilizovanih gradjanskih manifestacija, a bilo je i radikalnijih pokusaja ostvarenja svojih zahtijeva, agresivno usmjerenih, ali ne prema strukturama vlasti vec prema sebi i vlastitom zdravlju, naravno rijec je o strajkovima gladju. I nista od toga nije dalo nikakve rezultate, niti isprovociralo javnu raspravu, u najboljem slucaju se dobilo par minuta priloga u tv dnevniku.
Upravo takva ignorancija svih dosadasnjih mirnih gradjanskih manifestacija je jedan od najvecih uzroka nasilnog karaktera danasnjeg protesta, nakon kojeg, gle cuda, svi govore samo o tome, mediji bruje, politicari zakazuju vanredne sjednice, nesto se desava. A budimo krajnje otvoreni i priznajmo da pitanje bacanja “kamenja na sistem” vec dugo lebdi u zraku. Ni u drzavnim medijima, na radiju i televiziji, nisu rijetke emisije u kojima je tema revolucija, demonstracije, pasivnost gradjana…
Zar se u razgovorima odvec cesto ne spominje primjer Francuske, Italije i drugih zemalja u kojima pobunjenicki plam zapali ulice i dovodi do promjena. Drustvo je cekalo prvi kamen i on je bacen. Da li ce nakon njega sistem ozbiljnije uzimati u obzir zahtijeve izrazene mirnim putem ili ce poletiti i drugi kamen, ostaje da se vidi.
|
|
|
|
