Albanija: Veliki koraci napred, i dalje velika zavisnost od stranih donatora

Civilno društvo u Albaniji je bitno razvijenije nego što bi se moglo očekivati - kako u urbanim, tako i u ruralnim područjima. Od donošenja zakona kojim je uvedeno pravo udruživanja 1990, civilno društvo se intenzivno razvija. Kako navodi Natasha Pepivanit, iz Ministarstva rada i socijalnih poslova, trenutno ima više od 1000 registriranih udruženja, no samo 150 njih je aktivno. Važno je spomenuti usluge koje pružaju organizacije civilnog društva, kako cjelini društva, tako i ranjivim društvenim skupinama. Kapaciteti neprofitnog sektora su doživjeli izniman rast u pogledu izrade, predlaganja i lobiranja za zakone i politike - kako na lokalnim, tako i na nacionalnoj razini. Organizacije civilnog društva su tako dale izniman doprinos primarnim zakonskim i policy rješenjima kao što su nacrt Ustava Republike Albanije, Nacionalna strategija socijalnog i ekonomskog razvoja, Strategija decentralizacije lokalne vlasti itd. Sektor je također dao važan doprinos u polju društvenih istraživanja, monitoringa i zaštite ljudskih prava, uključujući pravo glasa, a od nedavno i borbu protiv korupcije i trgovine ljudima. Pravni okvir (pdf) za osnivanje i registraciju nevladine organizacije dozvoljava svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi da osnuje neprofitnu organizaciju. Sve neprofitne organizacije djeluju neovisno od državnih organa i interesa. Za osnivanje članske neprofitne organizacije potrebno je minimalno pet fizičkih ili dvije pravne osobe, dok nečlanske neprofitne organizacije, kao što su fondacije i centri, može osnovati jedna osoba. Pritom su potrebna tri dokumenta: zahtjev za registraciju, akt o osnivanju i statut. Sud odlučuje o zahtjevu u roku od 15 dana. Strane neprofitne organizacije u Albaniji imaju pravo provoditi privremene ili stalne aktivnosti, uz poštivanje albanskih zakona i dobrih običaja, pod jednakim uvjetima koji vrijede i za domaće organizacije. Općenito se smatra da su postojeća zakonska rješenja pozitivna po razvoj neprofitnog sektora. Ipak, dok je Zakon u najvećoj mjeri primjeren i prihvatljiv, podzakonski akti koji bi omogućili njegovu implementaciju u stvarnom životu su i dalje nejasni. Jedan od problema u Zakonu je svakako zahtjev da se sve organizacije civilnog društva registriraju u Tirani. Iako nevladine organizacije ne plaćaju poreze na donacije, predstavnici sektora smatraju da nevladine organizacije imaju pravo na mnoge fiskalne pogodnosti, osim onih koje proizlaze iz postojećeg zakona. Najveća potreba je ipak potreba za pojašnjenjem postojećih poreznih zakona za sektor. Zakon dopušta nevladinim organizacijama da ostvaruju prihode od prodaje dobara i usluga. Uz to, nevladine organizacije imaju mogućnost natjecati se za ugovore i nabave od strane vlade. Prema važećem zakonu, izvori prihoda nevladinih organizacija uključuju članarine, darove i donacije privatnih subjekata - domaćih i stranih, kao i vlastitu ekonomsku aktivnost i sredstva u vlasništvu organizacije. Bez obzira na oblik organizacije, svrhe koju slijede i aktivnosti koje provode, neprofitne organizacije su izuzete od poreza na donacije i članarine. Nadležni državni organi imaju pravo nadzora nad neprofitnim organizacijama vezano uz plaćanje poreza i carina, socijalnog osiguranja, izdavanje dozvola za ekonomsku aktivnost, ugovanranje za pružanje javnih i socijalnih usluga te za provođenje aktivnosti koje se financiraju iz državnog budžeta. NGO sektor je i dalje ovisan o stranim donatorima. Povijest i praksa filantropije u Albaniji su slabi. Lokalno financiranje nije jednostavno zahvaljujući manjku tradicije i manjku inicijative privatnog sektora. Financijska održivost bez potpore stranih donatora je i dalje teško ostvariv cilj. Diverzifikacija financijskih resursa nevladinih organizacija je rijetka. Rijetke neprofitne organizacije kojima je to pošlo za rukom su think-tankovi u Tirani, sposobni prilagoditi se zahtjevima donatora i odgovoriti na njihove uvjete. Organizacije civilnog društva zasad nisu spremne za korištenje fondove Evropske unije namijenjene sektoru. S druge strane, broj pojedinačnih donatora iz Evrope opada, čime se smanjuju i prilike za diverzifikaciju. U decembru 2006. predstavljen je nacrt zakona po kojem će Ministarstvo ekonomije preuzeti ovlasti registracije nevladinih organizacija. Prema tom zakonu, sve nevladine organizacije u Albaniji (osnovane prije donošenja zakona) morat će podnositi godišnje izvještaje Nacionalnom registracijskom tijelu, koje će imati obavezu o tome izvještavati Ministarstvo ekonomije. Nevladine organizacije morat će detaljno izvještavati o svim osobnim podacima svojih članova, uključujući i njihove potpise. Takve zakonske odredbe potakle su mnoge nevladine organizacije na sumnju da se ovdje radi o nastojanju vlasti da snažnije kontrolira aktivnosti i članstvo nevladinih organizacija. Ukoliko ovaj nacrt zakona bude donesen, možemo li to smatrati krajem neovisnosti nevladinih organizacija?

 Verzija za stampanje