Medijske i druge juzne predrasude o NVO
|
Nevladine organizacije nisu dovoljno prisutne u medijima, a bolja saradnja s medijima doprinela bi bržem suočavanju sa problemima. Samo iz tog razloga, neophodno je održati stalnu komunikaciju među ova dva bitna aktera civilnog društva koji zajedničkim delovanjem treba da doprinesu procesu izgradnje i jačanja civilnog društva u Srbiji.
U intervjuu za OneWorld SEE Saša Miljković, direktor Media centra Nis (MCN), veoma aktivne nevladine organizacije, govori o razvoju NVO na jugu Srbije.
Često se u MCN održavaju skupovi i konferencije na kojima se predstavljaju razne NVO. Da li je to dokaz napretka u razvoju ovog sektora na jugu Srbije? Nevladin sektor na jugu Srbije bio je i jeste vrlo aktivan. Čestim pojavljivanjem u javnosti stiče se utisak da je došlo do veće aktivnosti. To pokazuje koliko malo medijskog prostora dobijaju NVO kao i da građani nisu u potpunosti upoznati sa njihovim radom. Nepoznavanje upravo i jeste ključ za pogrešno tumačenje rada NVO, posebno u regionu jugoistočne Srbije, gde je uvreženo negativno mišljenje o nevladinom sektoru. Pored profesionalizacije medija i novinara na jugoistoku Srbije, MCN u okviru svoje misije nastoji da promoviše vrednosti civilnog društva. U tom smislu podržavamo i pomažemo rad NVO u regionu podstičući njihovo češće pojavljivanje u medijima, organizovanje specijalizovanih radionica u kojima NVO usvajaju veštine u predstavljanju svojih poruka, aktivnosti i programa. U pripremi je i specijalizovana produkcija kojom bismo približili rad NVO u regionu i sve aspekte projekata koje realizuju, sa posebnom pažnjom na efekte i doprinose lokalnoj zajednici. Koji su najčešći problemi sa kojima se NVO suočavaju na jugu Srbije? Najveći problem je što ne postoje adekvatni zakoni o NVO (postojeće pozitivno rešenje izjednačava društvo pčelara sa NVO koje se bave ljudskim pravima) i druga zakonska rešenja čime bi se stvorio okvir u kojem bi privreda podržala rad NVO u Srbiji (npr. u vidu poreskih olakšica ili postavljanja osnova za filantropiju). Naredni problem su predrasude o suštini i načinu rada NVO među građanima u ovom delu Srbije. Takođe i poslovično zaziranje i zatvorenost političkih partija prema NVO (posebno prema suštinskom uključivanju NVO u zajedničku realizaciju inicijativa, bez obzira koliko se deklarativno zalažu za saradnju sa trećim sektorom). Zatim, nema dovoljno koordinacije među donatorima što dovodi do rasipanja energije na pojedinačne NVO projekte umesto da se zajedničke i slične akcije "spoje" i time poveća efekat i uticaj postignutih rezultata u lokalnoj zajednici. Na kraju, to što ne postoje regionalne donatorske kancelarije stavlja NVO iz unutrašnjosti u podređen položaj u odnosu na NVO iz Beograda i centralne Srbije. Posebno kada je u pitanju održavanje kontakata, permanentnog informisanja donatora o radu i bliže upoznavanje donatora sa specifičnostima pojedinih projekata i regiona u kojima se oni odvijaju. U kojim su oblastima NVO najaktivnije? Zasto neke oblasti delovanja namerno izbegavaju? U izgradnji lokalne zajednice - građanskog društva, omladinske inicijative, edukativne radionice u najrazličitijim oblicima i ljudska prava – NVO na jugu Srbije su najaktivnije. Oblast koju najviše izbegavaju je suočavanje sa prošlošću. Razlog je u tome što nedostaju kvalitetni ljudski i materijalni resursi u regionu. To polje pokriveno je radom velikih beogradskih NVO koje se duže vreme kvalitetno nose sa tom aktivnošću i koje rade na daljem povezivanju sa partnerima u unutrašnjosti. Kakva je saradnja trećeg sektora sa medijima u regionu? Po prirodi svoje delatnosti, NVO i mediji preuzimaju ulogu aktivnih činilaca u društvu. I jedni i drugi ispunjavaju svoje uloge uspešnije kada su autonomni i nezavisni. Međutim, dešava se da neki mediji "dovode" u pitanje ulogu NVO i traže u njihovom radu potencijane skandale - sve u cilju podizanja gledanosti/slušanosti/čitanosti i u ime neke istine, ne razumevajući da time pokazuju svoju nesposobnost da uvide činjenično stanje - lošu vlast, neodgovorne političke partije, korumpirano društvo. Rezultat takvog odnosa je podgrevanje predrasuda i nastavak govora mržnje itekako prisutnog u protekloj deceniji. S druge strane, deo NVO postao je indolentan ostajući u auri heroja otpora, nastupajući elitistički i autistično prema javnosti, mistifikujući na taj način svoju ulogu i stvarajući odbojnu reakciju prema medijima. NVO nisu dovoljno prisutne u medijima, a situacija je takva zbog nesporazuma i obostranog neprepoznavanja postojećih uloga. Nameće se potreba za edukacijom NVO u komunikaciji. One NVO koje su savladale ovu veštinu prisutnije su u medijima. Saradnja između NVO i medija doprinela bi, ako ničemu drugom, makar bržem suočavanju sa problemima. Samo iz tog razloga, neophodno je održati stalnu komunikaciju među tim bitnim akterima civilnog društva i njihovom pretvaranju u aktivne učesnike koji zajedničkim delovanjem doprinose procesu građenja i jačanja civilnog društva. Kakav je odnos lokalne vlasti prema NVO? Lokalne vlasti, u principu, ne saradjuju sa NVO. Neretko, postoji tendencija vlasti da svedu NVO na što manju meru, dovodeći čak u pitanje razlog njihovog rada (npr. slučaj pokušaja uvođenja firmarine NVO u Vranju). Poslednji lokalni izbori rezultirali su većom prisutnošću konzervativnih političkih opcija čime je došlo do promene u stavovima prema NVO. Koliko su međunarodne organizacije prisutne na jugu Srbije i koliko učestvuju u NVO projektima? Međunarodne organizacije prisutne su na jugu zemlje uglavnom kroz realizaciju nacionalno orijentisanih programa (USAID sa programima - CRDA, SLGRP, SEDP za pomoć lokalne zajednice, EAR koja deluje posredstvom Fonda za evropske integracije namenjenim za NVO i Medija fonda kojim se podržavaju pojedini lokalni mediji). Pored toga, strane ambasade u Beogradu (EU zemlje, SAD, Kanada, Norveska, Švajcarska...) imaju sopstvene fondove kojima podržavaju rad NVO, odnosno posredstvom razvojnih agencija (Dfid, USAID, CIDA, SDC, IFA, itd). |



